Kralj Teodorik naređuje biskupu Pule, Antoniju, da vrati određenom Stjepanu seoske posjede koje su nasilno okupirali biskupovi službenici.
Anthonio viro venerabili Polensi episcopo Theodoricus rex.
Invidiosa est contra eum querela, cui sunt reverentię iura servanda, quia nescio quid admissum grave creditur, ubi contra tales silentium non tenetur.
Stephanus siquidem flebili adicione conquestus est casam iuris sui ante decessorem prodecessoremque vestrum longa ętate possessam ante hos fere novem menses ab hominibus ęcclesię, cui pręsidetis, despecto civilitatis ordine fuisse pervasam.
Quod si ita factum esse cognoscitis, eam iustitię consideratione momenti iure restituite supplicanti. Decet enim a vobis corrigi, quod a vestris familiaribus non debuisset admitti.
Verumtamen si partibus vestris in causam momentaria vel principali iusticiam adesse cognoscitis, tractato prius diligenter inspectoque negocio, quia sacerdotem protendere non decet improbam litem, instructam legibus ad comitatum nostrum destinate personam, ubi qualitas negocii agnosci debeat et finiri.
Quapropter sanctitatis vestrę animus non gravetur, nec se fallacibus verbis doleat accusatum: multo maior est opinio purgata, quam si desinentibus querelis non fuerit impetita.
Prvo i kronološki najstarije pismo o Istri uključeno u poznatu zbirku Variae Kasiodora, poznatog državnika ostrogotske Italije, službeno otvara tisućljetno doba koje će se ovdje zvati srednjim vijekom. U prvom svesku serije Fontes Istrie medievalis pokriva se razdoblje od ostrogotske Italije preko Justinianove renovatio Imperii i Langobardske invazije, sve do franačkog preuzimanja Istre pod Karlom Velikim, era kasne antike i ranog srednjeg vijeka koja se proteže od VI. do kasnog VIII. stoljeća.
Pismo koje otvara cijelu seriju rijetko se detaljno analizira. Andrej Novak (u gore citiranom radu) tumači spomenutog Stjepana kao Ostrogota s rimskim imenom, rođenog iz mješovitog braka između istarskih Rimljana i Ostrogota. Novak ovaj argument temelji na činjenici da kralj Teodorik izričito spominje ostrogotski sud (ad comitatum nostrum) koji je nadležan, tvrdi autor, za sporove između Gota i Rimljana. Taj ostrogotski sud, čija se jurisdikcija proteže i na Istru, bio bi onaj smješten u Ravenni, budući da gotski comites nisu dokumentirani u Istri (str. 69).
Iako ova interpretacija leži duboko u sferi pretpostavka, ona ostaje dominantna sve do danas. Razdoblje ostrogotske vladavine u Istri, koje započinje u kasnom V. stoljeću i traje do Justinianovog osvajanja 539. (vidi izvor ovdje), slabo je dokumentirano, a glavni su pisani izvor za to doba upravo pisma iz Kasiodorove zbirke Variae (vidi ih ovdje).
Slike su preuzete sa službene mrežne stranice Sveučilišne knjižnice u Leidenu (Leiden University Libraries: Digital Collections).
Urednik je naknadno umetnuo dvije crvene strelice na folije kako bi označio dijelove rukopisa koji se odnose upravo na ovo pismo koje se tu priređuje.
Faksimili rukopisa ostaju pod isključivim autorskim pravima nadležne institucije.