Series
Datum
c. 970 do c. 1045
Mjesto
Regest

Izvadci iz obiteljske kronike grofova od Sempt-Ebersberga o Ulriku I., grofu Kranjske marke; njegovim nasljednicima Adalberu II., Eberhardu II. i Williburgi III.; te o Hademoud II., kćeri Williburge III. i jedinoj izravnoj nasljednici kuće Sempt-Ebersberg.

Izvornik
Original iz 11. stoljeća, autor je anonimni kroničar, najvjerojatnije opat Williram (1048-1085).
Izdanje
Wilhelm Arndt (ur.), “Chronicon Eberspergense,” u Supplementa tomorum I, V, VI, XII. Chronica aevi Suevici, Monumenta Germaniae historica, Scriptores (in folio) 20 (Hannover 1869), str. 9-15.
Transkripcija

...

Post haec [970] Oudalricus genuit Adalperonem, Eberhardum, Willibirgam et alias tres filias. Adalpero duxit uxorem Rihlindem, filiam Rudolfi Suevi, sororem Welfhardi comitis, qui rebellavit Heinrico regi secundo; haec sterilis fuit. Eberhardus vero duxit Adelheidem Saxonem, quae tres genuit filios, quorum biennio vix.

...

[circa 1013] Oudalricus ergo nullam ex filiis prolem videns preter unam virginem Hadamuoden vocabulo, neptem suam de filia Willibirga, predia haec: Sevun, Otacheresperc, Aecclesiam dotatam in villa quae dicitur ad Niuunchirchun cum decimis, et duos mansos ad Huntilpach Sancto Sebastiano dedit, ut eius interventu benigno Deus inpune sibi prolique suae con cederet usum predii Ahaheim, quod patruus suus divinis devovit servitiis, et ut felicem mereretur posteritatem; ; quam petitionem cum effectum consequi non posse videret, vel in senecta sua peccatis suis deputans quod exaudiri non meruit, toto nisu in amorem Dei monasteriis et egenis pecunias distribuit, posteaque pauper ipse pauperibus ministravit, mundum etiam relinquere peregreque proficisci voluit.“

...

Obiit [Oudalricus] senex 4. idus martii anno Dominicae incarnationis 1029. indictione 11, et sepultus est Ebersperc iuxta coniugem.

...

Anno 1045. Obiit [Adalbero] in castro Persinpiuga, omnia committens coniugi recte tractanda, quae pro anima eius Sancto Sebastiano dedit comiciam in Persinpeuga cum omnibus attinentiis suis, pro qua suscipienda Altmannus abbas ivit cum Rihlinde, quae contra consilium Oudalrici caesarem convocat domum in Persinpiuga, ut beneficia comitatumque Adalperonis committeret Welfhardo duci, filio fratris sui, quod ad explendum cum caesar ferulam abbatis Welfhardo porrigeret, de loco cedente columna lignei caenaculi, in quo sederunt, ceciderunt in locum balnei, quod aqua super montem ducta congruo tempore complevit.

...

Opaske urednika

Unesci iz obiteljske kronike kuće Sempt-Ebersberg pokazuju da je muška linija izumrla smrću Adalbera II. 1045. godine. Richlinda, žena i nasljednica Adalbera II., obiteljsku baštinu prenijela je na svog nećaka Welfa III., sina njena brata Welfa II. i vojvodu Koruške između 1047. i 1055. godine. Toj se odluci protivio neki Ulrik (contra consilium Oudalrici) i taj Ulrik može biti sam sin Hademoud II., kćeri Williburge III., i jedini izravni nasljednik Ulrika I. (vidi izvore koji o tome svjedoče ovdje).

Ulrik I od Sempt-Ebersberga bio je grof Kranjske marke 1011. godine (vidi izvor ovdje);
nasljedio ga je sin Eberhard II., brat Adalbera II. i Williburge III. (vidi izvor ovdje);
na kraju, Kranjska marka prešla je Ulriku II (vidi izvor ovdje). U tom se periodu originalna jurisdikcija kranjskih markgrofa povećala, uključivši i Istarsku grofoviju, te se Ulrik II stoga oslovljavao i kao istarski markgrof (marchio Istriensis) (vidi izvor ovdje).

Kako citirati
Prvo citiranje: Josip Banic (ur.), Fontes Istrie Medievalis, Vol. 2: A 804 ab 1077, dok. 970_SE, fontesistrie.eu/970_SE (zadnji pristup: datum).
Naredna citiranja: FIM, 2: dok. 970_SE.