Kasiodor, kao pretorijanski prefekt, oslobađa građane Concordije, Akvileje i Forum Iuliija (Čedad) od poreza na vino i žito; umjesto toga nalaže svom cariniku Pavlu da nabavi potrebnu količinu vina od Istrana koji su uživali posebno obilnu berbu.
Paulo viro strenuo senator praefectus praetorio.
Frequenter utilitas publica compendiosa pietate servatur, quando illud magis adquirit, quod bonorum intercessione remiserit. Veniens itaque vir venerabilis Augustinus vita clarus et nomine Venetum nobis necessitates flebili allegacione declaravit, non vini, non tritici, non panici species apud ipsos fuisse procreatas, asserens ad tantam penuriam provincialium pervenisse fortunas, ut vite pericula sustinere non possint, nisi eis pietas regalis solita humanitate prospexerit. Quod nobis crudele visum est aliquid a petentibus postulare et illud sperare, quod provinciaa cognoscitur indigere. A talibus enim solas lacrimas exigit qui quod non invenitur imponit.
Et ideo tanti viri allegacione permoti vinum et triticum, quod vos in apparatu exercitus ex Concordiense, Aquiliniense et Foroiuliense civitatibus colligere feceramus, presenti auctoritate remittimus, carnes tantum, sicut brevis vobis datus continet, exinde providentes. Hinc enim, cum necesse fuerit, sufficientem tritici speciem destinamus.
Et quoniam in Histria vinum habunde natum esse comperimus, exinde, quantum de supra dictis civitatibus speratum est, postulate, sicut in foro rerum venalium reperitur, quatenus nec ipsi possint ledi, cum eis pretia iusta servantur. Quapropter presentem indulgentiam nulla credatis venalitate taxandam, ut, dum fuerit remedium gratuitum, possit existere nichilominus gloriosum. Noveritis enim gravi vos subici posse vindicte, si quod interdictum est dari, a vobis videatur acceptum.
a) seq. quo add. al. man.
Izvor otvara niz pisama sadržanih u 12. knjizi Kasiodorovih Variae o ubiranju annonae i poljoprivrednoj situaciji gotičke Istre ranog VI. stoljeća.
Pisma koja čine dio ove serije su sljedeća:
- XII/22 (izdanje vidi ovdje);
- XII/23 (izdanje vidi ovdje);
- XII/24 (izdanje vidi ovdje);
- XII/26 - pismo koje se ovdje priređuje.
Sva četiri pisma su izvorno nedatirana. Budući da Kasiodor pisma u svojoj zbirci nije poredao strogo kronološki, te je dokumente nemoguće precizno datirati.
„Ove prve indikcije“ (de presenti prima indictione) koja se spominje u pismu XII/22 o prikupljanju annonae u Istri za iduću (ili sadašnju) fiskalnu godinu odnosi se na razdoblje između 1. rujna 537. i 31. kolovoza 538. Dakle, pisma XII/23 i XII/24 koja govore o istoj materiji moraju se datirati u razdoblje neposredno nakon odašiljanja pisma 22.
Čini se, međutim, da pismo XII/26 nije dio iste epizode. Iako se bavi poljoprivrednom situacijom u Istri, kontekst je drugačiji: žalosno stanje poljoprivredne proizvodnje u Venetu. Stoga su različiti povjesničari ovo pismo različito datirali:
- Mommsen je pismu pripisao široku relativnu dataciju, između 533. i 537., tvrdeći tako da je moguće da je pismo dio iste priče o ubiranju annonae u Istri 537./38., kao što se čita u pismima XII/22-24 (referentno izdanje citirano iznad);
- Tanzi je protumačio pismo kao istodobno s izdavanjem pisama XII/22-24 te da se stoga odnosi na istu fiskalnu godinu 537./38. (navedeno gore, str. 61);
- Ruggini je, međutim, vjerovao da se ovo pismo odnosi na invaziju Sveva u Veneto (navedeno u pismu XII/7) te ga je stoga datirao u fiskalnu godinu 535./36. (navedeno gore, str. 335-336, 557).
Iako je precizno datiranje ova četiri pisma i dalje nemoguće, čini se da sadržaj pisma XII/26 doista ne čini dio iste epizode ubiranja annonae kao tri pisma koja mu prethode u Kasiodorovim Variae, XII/22-24 . Stoga je pismo kronološki smješteno prije pisma XII/22-24, ali čitatelji trebaju znati da takav kronološki poredak proizlazi prvenstveno iz urednikove intuicije.
U svakom slučaju, sva četiri pisma govore o stanju u Istri u prvoj polovici VI. stoljeća i kao takva ostaju jedina pisana svjedočanstva o povijesti Poluotoka u tom razdoblju gotske vladavine.
Slike su preuzete sa službene mrežne stranice Bibliothèque nationale de France.
Urednik je naknadno umetnuo dvije crvene strelice na folije kako bi označio dijelove rukopisa koji se odnose upravo na ovo pismo koje se tu priređuje.
Faksimili rukopisa ostaju pod isključivim autorskim pravima nadležne institucije.